Gostovanje plutajućeg Teatra del mondo u Gradu gotovo je sasvim zaboravljeno, a ono je trebalo najaviti trajnu suradnju venecijanskoga Biennala i Dubrovačkih ljetnih igara...

U utorak, 19. kolovoza 1980. godine oko 18.00 sati u dubrovačku staru gradsku luku dopotezao se metaforički i stvarno Teatro del mondo. Taj plutajući venecijanski teatar nakon 12 dana plovidbe i prijeđenih 400 nautičkih milja uz mnogo je muka dogurao do Dubrovnika, krajnjega cilja svog putovanja iz Venecije.

Imenom Teatra svijeta bilo je nazvano golemo drveno plutajuće kazalište s građevinskim kosturom od čeličnih cijevi, koje je moglo primiti čak 400 gledatelja, od čega 250 na sjedećim mjestima. Projektirao ga je inovativni postmodernistički arhitekt Aldo Rossi (1931. - 1997.) za Venecijanski bijenale 1979/80. godine. Idejni pokretač tog jedinstvenog umjetničkog projekta bio je tadašnji direktor Biennala, poznati redatelj Maurizio Scaparro (1932. - 2023.) s nakanom da uz izložbu Venecija i kazališni prostor oživi tradiciju plutajućih kazališta iz XVI. stoljeća koje je Mletačka Republika koristila prigodom velikih javnih svečanosti. Uspješno odradivši bijenalski program i karneval u Veneciji, uz veliku pozornost talijanskih i svjetskih medija Teatro del mondo krenuo je na put prema Dubrovniku. Kada su tegljači Doge i Nuevito zajedničkim snagama povukli 35 metara dugu i 9 metara široku maunu Argentino s umjetničkom instalacijom visokom 11 metara, novinar lista La Repubblica zabilježio je da se golema građevina toliko zanjihala na valovima da je među okupljenim znatiželjnicima već krenula priča hoće li uopće dospjeti do Dubrovnika. Na putu prema jugu Jadrana bilo je predviđeno uplovljavanje u Poreč, Rovinj, Osor, Zadar i Nin, uz izvedbe predstava na kopnu. Već pri dolasku u Poreč, zabilježio je tršćanski Il Gazzettino, posada se morala dobro namučiti da s velikom teglenicom ne oštete druge brodice privezane u luci. Potom se pri isplovljavanju iz Rovinja dogodila nepopravljiva havarija na stroju tegljača Nuevito. Zbog toga su glumci i glazbenici put nastavili automobilima kako bi na vrijeme stigli na zakazane ulične programe, jer je odlučeno da se plovidba za Dubrovnik ipak nastavi uz pomoć samo jednoga remorkera, s posljedično znatno sporijom brzinom. No, tu nije bio kraj nedaćama. Glumci su na dugom kopnenom putu doživjeli i prometnu nesreću, srećom bez težih posljedica, a plutajući teatar sretno je preživio oluju koja ga je na otvorenom moru uhvatila nakon odlaska iz Zadra.

Na kraju su ipak sretno i spretno dogurali do dubrovačkoga staroga porta gdje je, kao i u svim drugim lukama, teglenica s čudnom golemom drvenom građevinom privukla iznimno zanimanje građana. Čelni ljudi dubrovačkoga i venecijanskog festivala uz potporu ministarstava obje države isticali su dobre međususjedske odnose, najavljivali buduću trajnu suradnju Biennala i Ljetnih igara. Talijanski su umjetnici 20. i 21. kolovoza, uz mimohod gradskim ulicama, na Peskariji odigrali predstavu La Commedia degli Zanni, a solisti Orkestra Tommaso Albinoni izveli program izabranih melodija iz mletačke glazbene baštine. Na brodu su posjetitelji mogli razgledati izložbe o venecijanskom karnevalu i radovima arhitekta Alda Rossija. Prepoznavši u gostujućim talijanskim umjetnicima istomišljenike, organizatori tadašnjih prvih Dubrovačkih dana mladog teatra posvetili su projektu Teatra del mondo dosta prostora u šapirografiranom Bulletinu DDMT 1980. godine.

Trajna suradnja venecijanskoga Biennala i Igara ipak nije bila uspostavljena. Štoviše, u svim kasnijim monografijama Ljetnih igara projekt Teatra del mondo atraktivan i značajan kao cjelokupni paket, redovito je “maškaran” u navod o izvedenoj predstavi Commedia degli Zanni u popratnom programu Igara tipa Poezija na Prijekome. Drvena konstrukcija Svjetskoga teatra razgrađena je 1981. godine, ali u Veneciji je trajno živa priča o njemu, jednako kao što svjetski arhitektonski časopisi s uvažavanjem pišu o Rossijevom projektu. Jedino je u Dubrovniku, ne znam zbog čega, gostovanje Teatra del mondo gotovo sasvim zaboravljeno. Simbolično, tek je u jednom katalogu Igara, onom s programom izvedenim od 1980. do 1983. godine, tiskana fotografija s potpisom: “Teatro del mondo napušta Dubrovnik!”