StoryEditorOCM

kruške i jabukeZlatko Burić o držanju maslina u moru: Nepotrebno ratujemo, rješenje je jednostavno

Piše Zlatko Burić, maslinar sa Šolte
10. veljače 2022. - 07:48

Iz brojnih komentara na portalima i društvenim mrežama vidi se da su proizvođači maslinova ulja nesigurni i nedovoljno educirani. A o potrošačima da i ne govorimo, oni su potpuno zbunjeni! Stoga mislim da nam svima trebaju najprije jasni pojmovi, da ne okrivljujemo jedni druge i ne miješamo kruške i jabuke.

U Hrvatskoj, naročito u Dalmaciji, posebno na otocima, a mislim i još samo u Francuskoj, proizvodimo dvije potpuno različite vrste maslinova ulja: ulje dobiveno od svježih maslina prerađenih odmah nakon berbe i ulje od maslina odgorčenih u moru ili vodi.

To se ne događa slučajno, greškom ili neznanjem, nego svjesno i ciljano. Proizvođači jedne i druge grupe ratuju, vrijeđaju jedni druge, nepotrebno. Jedino jedno je važno: potrošačima trebamo reći, a još bolje i dokumentom potvrditi što mu prodajemo.

Pokazati kupcu analizu

Pošto je danas popularan i svima poznat naziv „ekstra djevičansko maslinovo ulje“, koriste ga često i oni proizvođači koji uopće ne žele proizvest ekstra djevičansko, jer je takovo ulje pikantno i gorko, što oni smatraju nepoželjnim osobinama. Zato odgorčavaju masline u moru ili vodi. Treba napomenut da postoji veliki broj potrošača koji obožavaju takvo „slatko“ ulje.

Stoga proizvođači takvog ulja nemaju uopće potrebu sakrivat se iza naziva „ekstra djevičansko“, nego trebaju biti ponosni na ono što su proizveli i to kupcu točno objasniti. Kod ovako proizvedenog ulja ima samo jedan problem: ako se masline drže predugo u moru ili vodi, ili su plodovi prezreli, oštećeni ili ucrvljeni od uboda muhe lako se može dogodit da dobijemo ulje kategorije lampante, tj. nedozvoljeno za konzumiranje. Ne samo nedozvoljeno, nego i opasno za zdravlje.

Treba naglasiti: „može se dogodit!“ Da bi mi proizvođači bili sigurni da ne trujemo ljude, moramo napravit senzorsku i kemijsku analizu u Ustanovi za javno zdravstvo (košta 300 do 350 kn) i onda možemo ponosno reći da je naše ulje dobro ili izvrsno, jer to je onda stvar ukusa. Analiza će pokazat dali je ulje ekstra djevičansko, što je malo vjerojatno, ili djevičansko. Ali to onda i nije važno: brend mora biti „odgorčeno, slatko ulje“.

image
Ivo Ravlić/Ilustracija/Cropix

Oni maslinari koji ne žele napraviti analizu i ne mogu na zahtjev kupca niti potvrditi da im je ulje jestivo, morat će ga konzumirati sami, ili napraviti sapun. Ili varati kupce, ako nemaju karaktera i ne stoje iza svog proizvoda! Zato moj savjet svim kupcima i potrošačima: tražite od proizvođača ili prodavača maslinova ulja analizu, to je jedini dokaz da je ulje za ljudsku upotrebu!

Ako u analizi stoji da je djevičansko, super! Ako stoji lampante OPREZ: to ulje može biti nejestivo do otrovno (takvu vam analizu proizvođač ili prodavač vjerojatno neće ni pokazati!). I probajte da li vam okus odgovara.

Okusi iz djetinjstva

Druga grupa maslinara nije opterećena prošlošću, ni okusima iz djetinjstva i vjeruje u znanost i nova saznanja. To je opet samo naša odluka i ne znači da smo mi pametniji, niti bolji maslinari. U današnjim okolnostima daleko je lakše isti dan odnijeti masline na uljaru i spremiti ulje u konobu, nego se tjednima još brinuti o maslinama, higijeni u kaci, mijenjati vodu, cijediti i ponovno stavljati u vreće i tek onda nositi na uljaru. Nekima je i ovaj lakši put razlog zašto odmah nositi na uljaru.

Po mojim saznanjima puno je veći broj onih maslinara koji prate trendove u prehrani, znaju što nam se danas sve prodaje kao zdrava hrana i čime sve trujemo naš organizam. Zato smo se odlučili naše maslinovo ulje, tu osnovnu namirnicu mediteranskih kuhinja, proizvoditi na najprirodniji mogući način. Imali što prirodnije od uzesti plod, iscijediti ulje i politi ga po ribi i salati?

I ako smo još masline uzgojili po principima ekološke proizvodnje, bez tretiranja pesticidima i herbicidima, onda smo uradili maksimalno moguće za naše zdravlje, a time i za zdravlje onih kojima prodajemo naše maslinovo ulje.

Opet moram reći: to je samo naše duboko uvjerenje, to su samo današnja dostignuća nauke i to je samo ono što su vlasti širom svijeta cementirali u zakone i pravilnike. I malo je vjerojatno da se ovdje radi o sprezi kapitala, vlasti i nauke, što neki uporno ponavljaju. Naravno da se i na ovaj način može pri uzgoju i proizvodnji ulja napraviti svjesno ili nesvjesno mnoštvo pogrešaka i dobiti loše, dobro ili vrhunsko ulje.

image
Joško Ponoš/Ilustracija/Cropix

Ali težnja mora biti uvijek: proizvesti najkvalitetniji mogući plod i odabrati najbolju moguću uljaru. Uvjeti čuvanja ulja u spremnicima do punjenja u boce moraju biti optimalni, neovisno o kojem se ulju radi. I ovdje mora biti pravilo: pokazat kupcu analizu i certifikate jer oni imaju pravo znati kakve je kvalitete ono što kupuju. I sve više potrošača je osviješteno i tražit će dokumentaciju, u to možemo biti sigurni, a za to bi se mi mali proizvođači trebali i zalagati.

Zašto? Zato što je to jedina garancija kupcu koji se odlučio kupiti kod nas po puno većoj cijeni od one u supermarketu, da je kupio domaći proizvod i da je uradio nešto za svoje zdravlje.

Blaga i jeftina

U svijetu maslinovih ulja ništa se nije promijenilo od antičkih vremena do danas: maslinovo ulje vrijedan je i traženi tržišni proizvod, stoga i sredstvo bogaćenja i moći. U današnjem poslovnom svijetu, kao i nekada, ljudska pohlepa motivirala je trgovce maslinovim uljem na patvorenje i lažno deklariranje.

Nerijetko se maslinovo ulje miješa s drugim jeftinim biljnim uljima, što, uz velike trgovce u svijetu, radi i samo jedan mali dio domaćih maslinara i preprodavača i tako pravi štetu i pokapa trude svih onih marljivih i ambicioznih maslinara. Ili se rafinirano ulje miješa s malim postotkom djevičanskog intenzivnog ulja i deklarira kao ekstra djevičansko, za što su potrebne rafinerije, dakle neostvarljivo je u kućnoj radinosti.

Što je pri tome pogubno? Neupućenim potrošačima se takva ulja sviđaju. Prvo - jer su blaga, drugo - jer su nevjerojatno jeftina. Da takva ulja imaju mali ili nikakav pozitivni učinak na njihovo zdravlje, to ih manje interesira, a često i ne znaju.

Na nama je da educiramo potrošače i eventualne neodgovorne prevarante u našem lokalnom okruženju. S time ćemo dobiti povjerenje potrošača i potvrditi dobru sliku hrvatskog maslinarstva u svijetu i doma.

Zeleno i nezrelo nije isto!


Zelena boja ne znači „nezrelo“. Zeleno nije jednako nezrelo ili ščuklo, kako kažu moji Šoltani. Ne trebam nabrajat primjere voća i povrća koje je zelene boje, a zrelo. Ulje se može proizvoditi iz maslina koje su rano brane – „rana berba“ ili iz maslina koje su puštene da na stablu fermentiraju – „kasna berba“.

Boja ploda mijenja se polagano, počinje od promjene zelene boje u svjetlozelenu, svjetlocrvenu, tamnocrvenu, do ljubičaste, odnosno crne. U svim tim fazama moguća je berba, zavisno koje karakteristike ulja su nam važne. Bitno je da su plodovi zdravi, što je u našim uvjetima zbog 3. i 4. generacije maslinove muhe jako teško postići, pogotovo u ekološkoj proizvodnji.

Iz rane berbe imat ćemo u pravilu intenzivno maslinovo ulje sa velikom količinom za zdravlje važnih polifenola. Iz kasnije berbe imat ćemo veći randman, manju voćnost, gorčinu i pikantnost, što dobar dio kupaca voli i traži.

A kvaliteta ulja dokazuje se kemijskom i senzorskom analizom, pa bi svatko tko prodaje maslinovo ulje morao napraviti analizu, da mu se ne dogodi da svjesno ili nesvjesno prodaje ulje koje nije za ljudsku upotrebu.

15. prosinac 2024 18:07