KAŠETE MEĐU LOZAMANikad raniji početak jematve: ‘Za pravog prča nema suše, naš poznati vinski afrodizijak ove godine beremo 10 dana prije nego lani‘

Jematva je na otoku Hvaru ove godine počela ranije nego ikad prije.

Pri tome mislimo na rane sorte, osobito pošip. No, i domaću bijelu sortu prč se, primjerice, na najistočnijem dijelu škoja bralo čak 10 dana ranije nego što se to obavilo prošle godine, jer su mjerenja pokazala da su odnosi kiselina i sladora idealni, što je jamstvo da će i konačni proizvod biti kvalitetan.

Zavirili smo u najveći i ekološki vinograd na tom području, u kojem caruje upravo prč. Nasadi se nalaze na predjelu Mrtinovik odmah iza Bogomolja, a u vlasništvu su obitelji Vujnović iz Sućurja. Domaćine smo za početak pitali kakva je to sorta?

– Prč je u pravilu kultivar muškatnog tipa, i ima, kao što tradicija kaže, afrodizijačka svojstva. Naša vinarija “Podrum Vujnović” počela je s radom 1994. godine, kada su na našim posjedima i posađene prve sadnice te vinske sorte. Sve je tada pokrenuo Vjekoslav Vujnović, iako je iskazivao interes za vinogradarstvom još osamdesetih godina sada već prošlog stoljeća.

Njegova želja bila je obnoviti nasade prča, zato jer je Sućuraj kroz povijest bio najveći proizvođač toga grožđa u cijeloj Dalmaciji, ali oni su do kraja minulog stoljeća bili potpuno napušteni. Danas samo u ovom vinogradu uzgajamo sedam tisuća trsova prča, a tu je još i 17 tisuća “panjeva” drugih sorti – kaže Juraj Vujnović, marljivi mladi vinogradar i vinar.

I to nije sve, jer vinarija ima ukupno 30 tisuća trsova prča, pošipa i plavca malog, dok se u suradnji s kooperantima na zapadnom dijelu otoka brine još za oko 20 tisuća trsova vinove loze, što je za ovo područje respektabilna brojka. Ovogodišnji urod bijelih sorti, pa time i prča, bolji je nego proteklih godina.

Petar Opačić u berbi prča u vinogradu na predjelu Mrtinovik, između Bogomolja i Sućurja,
 

‘Podrum Vujnovic‘

Unatoč dugoj suši, naročito je spomenuta vrsta loze pokazala odlične rezultate. Njega općenito ima malo i najčešće se ne prodaje “vanjskim kupcima”, pa uglavnom završava u vlastitim vinarijama ili konobama, a cijena bi mu na tržištu bila oko osam kuna po kilogramu.

Vujnović smatra da vinogradarstvo i vinarstvo, unatoč svim gospodarskim krizama i drugim nedaćama, ima perspektivu te da je u sve boljoj poziciji.

– Najstarije arhivske vijesti o sadnji vinograda na području Sućurja su iz 15. stoljeća kada hvarska komuna daje u zakup zemlju za sadnju vinove loze. I obitelj Vujnović se spominje u prvom popisu stanovnika 1673. godine, a prema arhivskim dokumentima u 18. i 19. stoljeću bave se vinogradarstvom.

Nastanili su se u dvorima Vujnovića zapadno od mletačke tvrđave Fortica iz 1613. godine. Danas mi nastavljamo tu tradiciju i slobodno možemo kazati da za uspješan plasman vina na tržištu odlučujuću ulogu ima kvaliteta. Naravno, to vrijedi i za sortno vino od prča, kojeg već od kraja srpnja više nema na tržištu – dodaje naš sugovornik.

Josip Rajevic

Riječ je o kvalitetnom suhom bijelom vinu, muškatnog okusa. Zlatnožute je boje, a znalci će reći da je čvrstog okusa i specifične voćne arome. Koliko je tražen svjedoči i činjenica da ga vinoljupci kod Vujnovića već sada rezerviraju za iduću godinu.

Inače, Jurjev barba Nikša Vujnović, arheolog i povjesničar, ali i svojevrsni kroničar zbivanja na Hvaru, zna da je agronom Stjepan Bulić (1865. – 1937.) u svojoj knjizi “Dalmatinska ampelografija” napisao:

Drži se da je prč samonikao na području općine Sućuraj, a odatle se širio prema zapadu otoka, na Makarsko primorje i poluotok Pelješac.

Vjerojatno je bio u pravu, a prema još uvijek vidljivim terasama vinograda stanovnici Sućurja su sadili prč uokolo svojeg mjesta, posebno na južnim i jugozapadnim padinama Brda zapadno od sela. U vrijeme “zlatnog doba” vinogradarstva i vinarstva Dalmacije, u drugoj polovini 19. stoljeća, također se sadio i na sjevernim padinama tog istog Brda gdje je također davao odlične prinose i kvalitetu, premda su ga “triskali” bura i studen s podbiokovskog dijela kanala.

Vujnovići danas šire tu kulturu, stvarajući radna mjesta i sebi i drugima, a to je ono najvažnije kad se govori o revitalizaciji i boljem životnom standardu na tom dugi niz desetljeća nepotrebno i nepravedno zapostavljanom, a time i raseljenom dijelu otoka Hvara. 

Berba je počela čak 10 dana ranije nego lani

‘Podrum Vujnovic‘