INTERVJU s čelnikom 'agrolagune'Veljko Ostojić: Fali nam nacionalna strategija vinarstva, ali ne na 500 stranica nego na 20

Porečka "Agrolaguna" je velika, uspješna tvrtka s puno prefiksa „naj“: ona je najveća poljoprivredna tvrtka u Istri, njihov je najveći maslinik u Hrvatskoj od 160 hektara u Červaru, imaju najviše nasada istarske malvazije i najviše nasada terana...

Tijekom kratkog posjeta što u vinariji i uljari u Poreču, što u stanciji Špin, upoznali smo cijelu sjajnu ekipu koja vodi ovu priču: glavnog enologa Milana Budinskog koji se brine o vinu, mladu Makaranku Maru Miošić, njegovu asistenticu koja je u dolini Nappa u Kaliforniji u vinariji Miljenka Grgića, nakon diplome na zagrebačkoj Agronomiji, odradila prestižnu stipendiju koju joj je dao legendarni američko-hrvatski vinar, izvanrednu mladu Katju Gašparini, koja je u "Agrolaguni" glavna za maslinarstvo i uljarstvo, Suzanu Diklić, voditeljicu marketinga. Jedino nismo stigli upoznati Luanu Kušće Vodopija, rukovoditeljicu sirarstva.

A nakon obilaska i podruma, i uljare i stancije Špin pričali smo sa Veljkom Ostojićem, predsjednikom uprave društva "Agrolaguna" d.d. Nije dugo na čelu velike porečke tvrtke, ali baš u njegovu vremenu dogodio se prijeloman trenutak kada je Agrolaguna izašla iz krila "Agrokora". Prije ovog posla bio je od 2011. do 2013. ministar turizma u vladi Zorana Milanovića.

Je li kao odgovoran gospodarstvenik ili kao rođeni Istranin – ne znam, ali zaista sve zna o firmi kojoj je na čelu. A njegovo iznimno poznavanje vina objašnjava i činjenica da je bio i predsjednik Hrvatskog sommelier kluba. Pred stancijom Špin razgovarali smo o vinu, ulju, "Agrolaguni" i "Agrokoru", hrvatskom vinarstvu... Najprije o vinu.

- Vinogradi su nam na 13 lokacija, što zapravo znači da postoji mogućnost da svake godine jedan vinograd ima svoju najbolju varijantu, svoje najbolje vino... Imamo ukupno 580 hektara vinograda, a ove jeseni planiramo posaditi još 240.000 loza, nekih 25 hektara, na bijeloj zemlji. Tih 13 lokacija je većinom na crvenoj zemlji i s njih dobivamo crvena vina, ali imamo jedan dio vinograda na bijeloj zemlji odakle dolaze naše vrhunske malvazije. Bijela zemlja je vapnenasta i daje eleganciju vinima, a crvena daje mineralnost, strukturu, tijelo. Imamo na tim vinogradima 23 sorte, možda previše.

 

- A možda su dragocjene, izvrsne kao začin?

- Istina. A budući da je 30 kilometara od naših sjevernih do južnih vinograda, tu uvijek postoji nekakav utjecaj situacija mikroklime. Recimo početkom ljeta kad su bile tuče, zahvatile su dvije lokacije vinograda, druge lokacije su ostale netaknute. Ti silni hektari omogućavaju da se, zavisno od različitosti godine i utjecaja klime, padalina, svega, već u ovo doba, mjesec i pol dana od berbe mogu identificirati najbolje pozicije iz kojih će se dobivati najbolje vino. Ako imate jednu lokaciju, neovisno kakve je ona površine, to je nemoguće ili vrlo teško moguće.

- U vinogradima "Agrolagune" je, naravno, najviše terana i istarske malvazije...

- Tako je, terana imamo 30 hektara, daleko najviše u Istri, a imamo i više od 200 hektara malvazije i tu smo također najveći. Samo ove etikete kvalitetne malvazije radimo u 800.000 boca godišnje i to je najprodavanija etiketa u Hrvatskoj.

- To je ova malvazija s anđelima, srebrna?

- Da, Festigia, vrhunska, je zlatne boje, a kvalitetna srebrna.

- A onaj mozaik s Eufrazijeve bazilike u Poreču, koji je bio na vašim vinima Festigia, prešao je, nakon što su oni dobili etiketu s anđelima, na vaša maslinova ulja Ol istria?

- Pa je, na neki način. To je dio prošlosti koji se dogodio kako se dogodio, neki su još uvijek nostalgični za tom etiketom... Sad imamo dva ultra premium brenda, to je Malvazija Vižinada i Malvazija Akacija, a u pripremi smo i reserve berbe 13. Želimo pokazati da znamo raditi najbolja vina, ponos vina koja će nam biti zastava.

Ja mislim da je to početak našeg puta repozicioniranja, stvaranja zaista vrhunskih vina koja će pokazati da taj je portfelj ukupne proizvodnje jednostavno odraz naših količina. To što imate puno, ne znači da je loše, ali, naravno, ako radite četiri i pol milijuna litara vina godišnje, ne možete sve prodati kao vrhunsko.

- A i svijet uglavnom ne pije svaki dan vrhunsko vino...

- Naravno, dokaz tome je i ovih 800.000 butelja naše kvalitetne malvazije koja je na polici 40-ak kuna i koja se sva proda.

- Za Hrvatsku kao zemlju odličnih maslinovih ulja i vina se sve više čuje... Kako nas vidite za koju godinu?

- Ja mislim da je Hrvatska kao zemlja visokokvalitetnih maslinovih ulja sve prepoznatljivija u globalnim okvirima, Marco Oreggia već dvije godine proglašava Istru najkvalitetnijom regijom maslinova ulja na svijetu, ali to se u vinu nikad neće dogoditi.

- Ali i hrvatska vina imaju značajnih svjetskih uspjeha. Plenkovićev Zlatan plavac grand cru je od francuskih enologa prije nekoliko godina odabran u 10 najboljih vina svijeta odležanih u barriqueu. Benmoscheov Dingač je odabran za ekskluzivno testiranje pet vina među kojima su bili Miraval Angeline Jolie, vino Francisa Ford Coppole, naša vina osvojila su brojna zlata u Bordeauxu, na Decanteru...

 

- To su u vinu pojedinačni slučajevi, pojedinačnih proizvođača i pojedinačnih etiketa. Ali nemamo u vinarstvu jednu sustavnu politiku, nemamo strategiju ni vinogradarstva ni vinarstva, eto za početak kao nekakav nacionalni dokument koji bi rekao kakva Hrvatska kao vinska zemlja mora biti 2030.

Ako mi ne znamo što nam je cilj za 15 godina, onda nam se stvari događaju i to je problem. Mi se ne možemo dogovorit oko zakona o vinu. Nama se svi i pojedinačni uspjesi događaju usprkos svemu. Hrvatska je lani uvezla 31 milijun litara vina, a izvezla 3. Ja mislim da bismo mi s tim nekim strateškim dokumentom trebali reći što mi to hoćemo i koji je naš kanal, da li da se mi mučimo i bavimo izvozom ili ne.

Ako ne, onda neće HGK i udruženja bacati novce na sajamska predstavljanja, nego ćemo identificirati tri potencijalna tržišta i reći ajmo tamo, ovo zaboravimo. Ja mislim da je prioritetno što Hrvatska danas treba napraviti strategija razvoja vinogradarstva i vinarstva. Ali ne dokument na 500 stranica nego na 20.

Strategija se mora sastojati od 5 podregija i s jednom krovnom koja će objedinjavati tih pet lokalnih i to je to. I nema tu puno mudrosti. Treba reći što će se saditi, gdje će se saditi, struktura kvalitetno, vrhunsko, koji su poželjni ciljani kanali prodaje, što je s uvozom, što je s izvozom, deset pitanja na koje treba taj dokument odgovoriti, bez onih 150 stranica uvoda koji se naplaćuju.

- 'Agrolaguna' je bila u sustavu 'Agrokora', odnedavno idete sami. Kako ste se snašli, kako ćete dalje?

- "Agrokor" je bio vlasnik više od 84% "Agrolagune". Taj veliki sustav sigurno je rezultirao nekim prednostima, u konačnici od kad je došao "Agrokor" 2004. godine investirano je sve skupa 30 milijuna eura u "Agrolagunu", uključujući i siranu. To su veliki novci kad se radi o poljoprivrednoj proizvodnji.

Međutim, naravno da je "Agrokor" kao veliki sustav imao neka svoja pravila ponašanja, funkcioniranja, od kanala distribucije pa do odabira distributera. Vrijeme će pokazati je li to bilo optimalno ili nije. Sad smo svi svjesni da se stanje promijenilo i da "Agrokor" u onom obliku u kojem je postojao više nikad neće postojati i to je jedan veliki početak za sve nas, početak koji će sigurno na neki kratki rok biti težak, ali to je i veliki izazov za firme da se sada snađu i na sasvim drukčijim osnovama pozicioniraju na tržištu.

- Gdje su se dogodile investicije 'Agrokora' u 'Agrolagunu'?

- Mi imamo sreću da su se dogodile te investicije u sva tri naša osnovna proizvoda. Za vrijeme "Agrokora" u četiri godine posađeno je svake godine po sto hektara vinograda, ukupno 400 hektara, dakle svi vinogradi su restrukturirani, nema ničega što sad treba na kratki rok vaditi pa ponovno saditi, uljara je opremljena s dvije linije kapaciteta tri i pol tisuće kila maslina prerade na sat. Mi smo lani preradili dva milijuna kila maslina, od čega milijun i pol kila svojih i 500.000 kila kao uslugu trećim licima.

 

Pravilo kod nas je da naše masline, kad se uberu, taj dan navečer moraju biti prerađene, a kada pogon nije zaposlen u cijelosti, dajemo uslugu i trećim licima. Uljara nam je Pieralisi, najnovija tehnologija, hladno prešanje do 27 stupnjeva, dakle imamo sve preduvjete da proizvedemo vrhunsko maslinovo ulje. I ono što sam već rekao kod vina vrijedi i za naše maslinovo ulje. Ta naša veličina ima svoje prednosti, dakle mi imamo kompletan proces, od vlastitih maslinika, gdje pratimo da plod bude zdrav do kraja, da se ubere kad je optimalno, da se odmah navečer dovede u uljaru i da se tu večer preradi.

- U situaciji ste i kod vina i kod ulja da ste gospodari priče od početka do kraja...

- Tako je i tu je recimo razlika nas i puno kompanija koje se bave sličnim stvarima, koje ili otkupljuju ili imaju kooperante. Dakle mi imamo 580 hektara vlastitih vinograda, 220 hektara maslinika sa svojih 65.000 stabala maslina, 2000 svojih ovaca, tako da te bazične svoje sirovine imamo. Brinemo se i borimo se da one budu kvalitetne i kasnije da to što kvalitetnije prerađujemo i njegujemo. Stalno je zaposleno ukupno oko 220 ljudi u "Agrolaguni".

- A kad dođe vrijeme berbi kako to rješavate?

- Dijelom s lokalnim ljudima, ali sve manje. Imamo sreću da imamo jedan smještajni objekt, pa je moguće da nam dođu pomoći ljudi iz Slavonije, imaju smještaj, prijevoz, obrok, to im je sve plaćeno i to nas spašava. Znate prije tranzicije, prije 90-ih, najveća poljoprivredna tvrtka u Istri je bio PIK Umag... koji nije imao Todorića. PIK Umag danas više ne postoji. Agrolaguna koja je bila uvijek manja od njega postoji i danas.

Nakon svega možemo biti pametni i sigurno da to nije jednoznačna priča, ali činjenica je da je "Agrolaguna" opstala, da danas ima tih 600-tinjak hektara vinograda, 220 hektara maslina, da ima siranu koja proizvodi 340 tona sira godišnje i to je tu, to neće nitko odnijeti.