Kod uređenja vrtova u primorju, često se dvoumimo oko izbora biljaka. Privučeni ljepotom brojnih vrsta koje se nalaze u prodaji u trgovačkim centrima, mnogi se nerijetko odluče za onu kojoj klimatske ili druge prilike nikako ne odgovaraju.
Mjesta u blizini mora, izložena čestim udarima vjetra koji nosi čestice soli, i nisu baš idealno mjesto na kojem će s lakoćom uspijevati mnoge vrste. Najbolje to znaju oni koji uz svoje vikendice blizu mora, ne uspijevaju uzgojiti baš svaku vrstu.
Kako je među vrstama koje se idealno uklapaju u primorski ambijent zaista velik broj lijepih vrsta, prilikom planiranja vrtova i okućnica, u prvom redu planirajte sadnju ovih biljaka. Godinama će odolijevati jakim pripekama, nedostatku vode i posolici koju jake bure nose i kilometrima daleko od morske obale.
Pokušajte i s ponekom novom vrstom, a vrijeme će pokazati koliko je to bilo dobro.
Kako bismo vam olakšali izbor donosimo kratak pregled nekih, najčešće korištenih vrsta.
Tamaris (lat. Tamarix sp)
Među tamarisima je više od 50 različitih vrsta, među kojima ima i listopadnih i zimzelenih.
Kod nas su u uzgoju listopadne vrste, koje narastu i do 5-6 metara. Tamaris je nezaobilazna vrsta priobalnih šetnica.
Zahvaljujući uspješnom uzgoju i na lošijim tlima, čak i na pjeskuljama, te odličnom podnošenju jakih udara vjetra, posolice i mora (čak se može i zalijevati morem), nalazimo ga u najužem obalnom pojasu. Ne čudi stoga i engleski naziv vrste "Salt cedar" ili slani cedar. Čest je i u vrtovima te parkovima. Cvate od 4. do 5. mjeseca ružičastim cvjetovima, ugodnog mirisa.
Atraktivan je i ljeti kada ispod krošnje daje svijetlu sjenu, ali i zimi kada ostane bez igličastih listića, i kada se uresna vrijednost ogleda u ljepoti kvrgavih grana.
Među brojnim vrstama nalazi se vrsta Tamarix Dalmatica – dalmatinski tamaris ili dalmatinska metlika.
Pitospora, tobirovac (lat. Pittosporum tobira)
To je zimzeleni grm ili stabalce, visine do 5 metara. Primjenjuje se kao soliterni grm, stabalce, za živice te za niske drvorede uz more. Niže odlike, poput Pittosporum tobira var. "nana", koriste se i za sadnju u skupinama, kao niski pokrivač tla, naročito u priobalju gdje su uvjeti za uzgoj travnjaka nepovoljni.
Uz tamaris je među rijetkim vrstama koje odlično podnose posolicu i more te ga zato nalazimo u najužem obalnom pojasu.
Nezahtjevan je u pogledu staništa. Cvjeta u svibnju, mirisnim krem bijelim cvjetovima, iz kojih se razvije boba prepuna ljepljivih crvenih sjemenki.
Velika cvjetna magnolija (lat. Magnolia grandiflora)
Magnolija je izuzetno lijepo, zimzeleno stablo visine do 30 m, promjera krošnje 4-8 m. Listovi su ovalni, kožasti, tamnozeleni i izrazito sjajni. Cvate od 5. mjeseca cvjetovima krem bijele boje, promjera 10-20 cm, ugodnog mirisa. Zbog sukcesivnog otvaranja cvjetova, cvatnja se nastavlja tijekom 6., 7. i 8. mjesec, a ponekad i dulje.
Sadi se ili kao soliterno stablo ili u skupinama. Jako je dekorativna ako grane sežu do samog tla, te stoga zbog svoje širine nije pogodna za sadnju u skučenim prostorima. Sadimo je na sunčanim ili polusjenovitim položajima, najbolje na glinastim, ali ocjeditim tlima.
Od oko 70-ak vrsta roda Magnolia, jedino se ova velika cvjetna uzgaja u našem priobalnom području. Stabla, dok su još mlada, valja zaštititi od udara bure, dok odrasli primjerci dobro podnose i kratkotrajan mraz.
Smokva (lat. Ficus carica)
Nepravedno bi bilo smokvu izostaviti iz ovog popisa, pogotovo što je gotovo svaki primorski vrt u prošlosti, kao jedan od obaveznih elemenata imao upravo smokvu.
Smokva je listopadno stablo koje naraste do 10 m. Kora je glatka, sive boje, a grane su iskrivljene, tako da u jesen nakon opadanja lišća pružaju lijepu sliku. Listovi su veliki, dužine oko 15 cm. Cvjetovi su neugledni, nevidljivi, a iz njih se razvije ukusan plod – svima dobro poznata smokva.
Uspijeva gotovo na svim staništima, iako preferira dublja tla s dosta vode. Otporna je na niske temperature, pa je nalazimo i nešto dublje u unutrašnjosti.
Obični, mediteranski čempres (Cupressus sp.)
Svima vrlo dobro poznata vrsta, sastavni element mnogih javnih površina, ali i privatnih vrtova. Sadi se kao soliter ili u drvoredima. Izrazito je otporna biljka koja uspijeva na gotovo svim vrstama tla. Ima jako razgranato korijenje, koje dopire do dubine veće od 2 m, što mu omogućuje snabdijevanje potrebnim količinama hranjiva i vode.
Dosegne visinu 20-30 m, iako ima primjeraka viših i od 50 m. Žive i do nekoliko stoljeća, a prema literaturi u Italiji ima primjeraka starih oko dva i pol tisućljeća. Sastavni su element svakog primorskoga groblja. Svojom bojom, visinom i oblikom pružaju osjećaj sklada i smirenosti. Zbog pogrešnog shvaćanja kako se radi isključivo o grobljanskoj vrsti, nepravedno je zapostavljen.
Razlikujemo dvije osnovne forme: Piramidalni (lat. Cupressus sempervirens var. Pyramidalis) ili u narodu poznatiji kao muški čempres, vrlo zahvalan za manje vrtove jer ne zauzima mnogo prostora, dok je horizontalni ili ženski čempres (lat. Cupressus sempervirens var. Horizontalis), nešto nižeg rasta, ali horizontalnih grana, i treba ga saditi na većim površinama.
Oleandar (lat. Nerium oleander)
Oleandar se uzgaja kao zimzeleni grm ili stabalce visine do 4 metra. Za uspješan uzgoj potreban je sunčan položaj. Cvjeta od 5. do 9. mjeseca jednostavnim ili duplim cvjetovima bijele, žute, ružičaste i crvene boje, ovisno o sorti. Izrazito je otporan na zagađeni gradski zrak i prašinu, pa je zato pogodan za sadnju uzduž prometnica.
Budući da je otporan na niske temperature (do -8 Celzijevih stupnjeva), prisutan je i dublje u unutrašnjosti. Ipak, snažna zima, u kombinaciji s hladnim vjetrovima, može dovesti do smrzavanja velikog broja oleandara na našem području. Srećom, najčešće se ne smrznu cijele biljke pa je dovoljno u proljeće smrznute dijelove orezati, te biljku dobro pognojiti.
Otporan je na sušu, no najbolje uspijeva na područjima gdje ima vode (lat. nerium – koji voli vodu).
Lemprika, lopočika (lat. Viburnum tinus)
Lopočika je izvorni, zimzeleni grm makije koji je široku primjenu našao u gradskim vrtovima. Većina je primorskih živica upravo od lopočike. Visine je oko 3 metra, a zato što odlično podnosi rez od nje se formiraju različiti oblici.
Cvjeta od 11. do 4. mjeseca malenim bjelkastim cvjetićima koji se nalaze u cvatu. Iz cvijeta se razvije tamnomodra boba koja je omiljena hrana pticama.
Razmnožava se sjemenom i reznicama, a u prirodi se sam zasijava, pa tako uvijek pod grmom lopočike možemo pronaći bezbroj novih biljčica koje dobro podnose presađivanje.
Čupavac (lat. Carpobrotus acinaciformis)
Zimzelena sukulentna vrsta koju kod nas najčešće nalazimo u obalnom pojasu kao samoniklu. Odgovara mu izravno sunce i hranjivima siromašna, dobro propusna tla. Zato je idealan za povezivanje rastresitih tala i sprječavanje erozije koja je česta pojava na laporastim površinama uz obalu.
Odlično podnosi posolicu pa ga svakako treba koristiti kao biljku prvog izbora za sadnju uz najuži obalni pojas.
Cvjeta od 5. do 7. mjeseca ružičastim ili žutim cvjetovima lijepim ali, nažalost, kratkotrajnim. Otvaraju se za jakog sunca, a zatvaraju u sumrak. No, zbog sukcesivnog otvaranja, u lijepim cvjetovima čupavca možemo uživati tijekom većeg dijela ljeta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....