Danas u nasadima ima manje ogrozda nego malina, kupina, ribiza ili borovnica, premda po jednostavnosti uzgoja, dugovječnosti i mogućnostima uporabe nimalo ne zaostaje za poznatijim bobičastim vrstama. Njegove bobice dozrijevaju tijekom ljeta, mogu se jesti svježe, preraditi u pekmez i pite ili zamrznuti za hladniji dio godine. Zbog ugodne kiselosti nezreli plodovi dobri su za kuhanje, dok potpuno zreli postaju mekši, sočniji i osjetno slađi.
Botanički naziv europskog ogrozda je Ribes uva-crispa, a pripada istom rodu kao ribiz. Razvija listopadni grm visok i širok približno jedan do jedan i pol metar. Većina sorti ima oštre trnove, no postoje i sorte s manje bodlji, što olakšava rezidbu i berbu. Plodovi mogu biti glatki ili blago dlakavi, sitniji ili veliki gotovo poput zrna grožđa, a boja ovisi o sorti i stupnju zrelosti. Premda grm izgleda skromno, dobro njegovana biljka može godinama davati stabilan urod, a pritom se može uzgajati u tlu, posudi, kao slobodan grm ili oblikovan uz potporu.
MJESTO SADNJE MORA BITI SVIJETLO I ZAŠTIĆENO OD ŽEGE
Ogrozd dobro podnosi hladne zime, ali ne voli dugotrajnu sušu, užareno tlo i ljetne položaje na kojima je biljka od jutra do večeri izložena snažnom suncu. Najviše plodova i najslađi okus daje na svijetlom mjestu, no može roditi i u blagoj polusjeni. U toplijim krajevima prikladan je položaj s jutarnjim suncem i lakom poslijepodnevnom sjenom. Takav odabir ublažava pregrijavanje korijena i smanjuje mogućnost ožegotina na listovima i plodovima.
Mjesto treba biti zaklonjeno i od snažnih udara vjetra jer su grane prilično lomljive, naročito kada su opterećene bobicama. Kasni proljetni mraz također može oštetiti cvjetove i smanjiti rod, pa udoline u kojima se zadržava hladan zrak nisu dobar izbor. U kontinentalnim krajevima može rasti na otvorenijem položaju, dok će mu u Dalmaciji i drugim područjima s vrlo toplim ljetima više odgovarati blaga polusjena i zaštita od podnevnog sunca.
Najbolje mu odgovara plodno, humusno i umjereno vlažno tlo koje odvodi višak vode, ali se ne isušuje brzo. Može uspjeti i u težem ilovastom zemljištu ako nije zbijeno i ako voda nakon kiše ne ostaje oko korijena. Vrlo lagana, pjeskovita i zagrijana tla potrebno je poboljšati većom količinom zrelog komposta te redovitim malčiranjem. Poželjna je blago kisela do približno neutralna reakcija tla, a prije podizanja većeg nasada korisno je napraviti analizu kako bi se gnojidba prilagodila stvarnim potrebama biljke.
Sadnja sadnica golog korijena obavlja se od kasne jeseni do ranog proljeća, dok se biljke iz posuda mogu saditi tijekom većeg dijela godine, pod uvjetom da tlo nije natopljeno vodom ili isušeno vrućinom. U krajevima s toplim ljetima prednost treba dati jesenskoj sadnji jer se korijen tijekom zime može učvrstiti prije prvih većih vrućina.
KAKO ČUVATI GRM TIJEKOM LJETA
Nakon sadnje mladi ogrozd treba redovito zalijevati tijekom sušnih razdoblja, naročito prve dvije godine. Odrasli grm s razvijenim korijenom otporniji je, ali u vrijeme cvatnje, razvoja i nalijevanja plodova ne smije ostati bez vode. Neujednačena vlažnost će usporiti rast bobica, dok dugotrajno natapanje guši korijen i otvara prostor truljenju.
U posudama se supstrat suši mnogo brže nego u vrtu, pa vlagu treba provjeravati rukom i zalijevati kada se gornji sloj počne sušiti. Najbolje je zalijevati tlo ujutro ili predvečer, bez nepotrebnog kvašenja lišća. Voda se usmjerava prema području korijena, a ne po cijeloj krošnji. Povremeno obilnije zalijevanje bolje je od svakodnevnog površinskog prskanja jer potiče korijen da prodire dublje u tlo.
Malč pomaže održati korijen hladnijim, usporava isparavanje vode i ograničava rast korova. Materijal se ne naslanja na same izdanke, nego se raspoređuje oko grma u sloju od najmanje nekoliko centimetara.
Gnojidba treba biti odmjerena – ako se svake godine dodaje kompost ili dobro razgrađeni stajski gnoj, grm u kvalitetnom tlu možda neće trebati jaču prihranu. Pretjerivanje s dušikom potiče bujne, mekane izboje koji slabije dozrijevaju i podložniji su pepelnici, dok je kalij važan za razvoj i kakvoću ploda.
Ogrozd se može razmnožiti zrelim drvenastim reznicama koje se uzimaju tijekom zimskog mirovanja. Biraju se zdravi, dobro razvijeni jednogodišnji izboji, režu na dijelove duge približno trideset centimetara te sade u posude ili pripremljenu gredicu. Veći dio reznice stavlja se u zemlju, dok iznad površine ostaju gornji pupovi. Do proljeća bi se trebali razviti korijen i novi izdanci.
REZIDBOM SE DOBIVA PROZRAČAN GRM I REDOVIT ROD
Ogrozd najveći dio uroda razvija na kratkim rodnim izbojima smještenima na dvogodišnjem i trogodišnjem drvu. Bez rezidbe unutrašnjost grma postaje gusta, grančice se isprepleću, plodovi ostaju sitniji, a berba među trnjem postaje vrlo neugodna. Cilj je zadržati otvorenu sredinu kroz koju prolaze svjetlost i zrak te svake godine obnavljati dio rodnog drva.
Glavna rezidba provodi se tijekom mirovanja, pred kraj zime i prije kretanja vegetacije. Tada se pri tlu uklanjaju polomljene, bolesne, vrlo slabe i stare grane, kao i one koje se spuštaju po zemlji ili rastu prema sredini grma. Grane koje se križaju i međusobno trljaju također se prorjeđuju jer na oštećenjima kore lakše nastaju rane. Na razvijenom grmu poželjno je imati skupinu snažnih grana različite starosti, tako da uz mlade jednogodišnje izboje ostanu rodne dvogodišnje i trogodišnje grane. Najstarije grane, koje imaju tamniju i grublju koru te slabiji prirast, postupno se uklanjaju iz baze kako bi ih zamijenili novi izdanci.
Ne treba u jednoj godini ukloniti prevelik dio zapuštenog grma! Bolje ga je pomladiti kroz dvije ili tri zime jer će tako biljka lakše održati ravnotežu između rasta i rodnosti. Nakon sadnje mladi izdanci mogu se skratiti na nekoliko pupova kako bi se potaknulo grananje i stvaranje čvrste osnove budućeg grma.
Ljetna rezidba može se provesti nakon što se oblikuju plodovi. Mladi bočni izboji skraćuju se kako bi biljka više energije usmjerila na sazrijevanje bobica i stvaranje rodnih pupova, dok se izdanci potrebni za obnovu ostavljaju da rastu. Kod slobodnog grma zahvat može biti blag, dok kordoni i lepeze zahtijevaju urednije skraćivanje bočnih grančica.
Najpoznatiji problem je pepelnica. Rizik je manji kada se odabere otpornija sorta, grm posadi na prozračno mjesto, izbjegne pretjerana gnojidba dušikom i krošnja održava otvorenom. Zaražene i odumrle dijelove treba ukloniti, a otpalo lišće i biljne ostatke pokupiti. Mogu se javiti pjegavost lišća, lisne uši, grinje i gusjenice koje izjedaju lisnu masu. Biljke treba redovito pregledavati, naročito naličje listova i mlade vrhove izdanaka.
ZELENE BOBICE ZA PRERADU ILI ZRELE ZA JELO
Vrijeme dozrijevanja ovisi o sorti, položaju i klimi, a berba se uglavnom proteže od početka ljeta do kolovoza, na višim i hladnijim položajima i nešto dulje. Plod nije uvijek moguće procijeniti samo prema boji jer zelene sorte mogu ostati svijetle i kada sazriju. Najbolji pokazatelji su veličina, mekoća i okus.
Bobice za svježu potrošnju beru se kada postanu sočne, aromatične i slatko-kisele. Treba ih skidati pažljivo, zajedno s kratkom peteljkom, jer se tanka kožica potpuno zrelog ploda lako ošteti. Berba se može podijeliti u dva navrata – dio bobica ubere se dok su još čvrste i kiselije, a preostali plodovi ostave se na grmu da narastu i razviju više slatkoće. Ranim prorjeđivanjem ujedno se oslobađa prostor za preostale bobice, koje mogu postati krupnije.
Zeleni plodovi prikladni su za pekmeze, želee, kompote, umake, nadjeve za pite i druge slastice. Sadrže više prirodnog pektina od potpuno zrelih bobica pa se pri kuhanju lakše zgušnjavaju i nije uvijek potrebno dodavati veliku količinu sredstva za želiranje. Potpuno zreli plodovi mekši su, slađi i prikladniji za jelo neposredno nakon berbe.
Zreli ogrozd može se poslužiti uz jogurt, zobene pahuljice, voćne salate, biskvite i hladne deserte. Od bobica se mogu pripremiti sok, sirup, umak, kompot ili voćno vino. Za zamrzavanje se biraju zdravi i čvrsti plodovi. Nakon pranja treba ih dobro osušiti, ukloniti peteljke i ostatke osušenog cvijeta te najprije zamrznuti raspoređene u jednom sloju. Kada očvrsnu, mogu se prebaciti u vrećice ili posude bez opasnosti da se slijepe u jednu veliku grudu. Ogrozd je niskokalorično voće s prehrambenim vlaknima i vitaminom C. Sadrži i kalij te različite biljne pigmente i druge spojeve čija količina ovisi o sorti, boji, uvjetima uzgoja i zrelosti plodova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....