GASTRO DRAGULJ - ‘ĆATOVIĆA MLINI’Priroda je sve dala, samo da mi nešto ne pobrkamo

Lazar Ćatović je svoj bajkoviti restoran i zelenu oazu, gdje svraćaju i prinčevi i predsjednici, sam osmislio i uredio u stoljetnom kamenom djedovom mlinu

Ima tamo u Boki jedno neobično mjesto, koje nije na putu, koje ćete otkriti ako vam kažu domaći, ili negdje baš naletite na informaciju. “Ćatovića mlini” restoran je na pola puta između Kotora i Herceg-Novoga, gore u Morinju. Restorana vrhunskih ima raznih, ali malo ih je koji će vas baš ovako začarati, koje ćete baš zapamtiti. A mi smo zapamtili! Pa se evo vraćamo. Po novu maslinarsku priču, izvanredne škampe (malo gdje će vam ih tako dobro pripremiti kao ovdje), ugodnu ćakulu i mrvu spokoja.

Bajkoviti ‘Ćatovića mlini’ u Morinju

U pravom carstvu vode Lazar Ćatović, rođenjem Kotoranin, koljenom Morinjac, osmislio je pravu zelenu bajku. Stoljetni kameni mlin svojih djedova pretvorio je u jedan od najboljih restorana u Crnoj Gori. Oko njega preko vode izgradio mostiće, terase i sjenice, posadio svuda bambuse, šipke, palme, vrbe, kaki, divlje naranče i limune, šljive, jabuke, čak i banane, i sve buja i zeleni se u tom vodenom raju. Od zadnjeg su posjeta bambusi izrasli tri metra, pa kroz njih na ulazu prolazite kao kroz tunel. Bistrom vodom koja teče pod mostićima plivaju cipli, jegulje i patke, atmosfera je takva da najradije ne biste ni odlazili iz ovog mira.

Upoznali smo se svojevremeno zbog – maslinova ulja. Lazar Ćatović je veliki ljubitelj maslinova ulja i još prije sedam, osam godina, kad to nikom u Crnoj Gori, a ni šire, ni na pamet nije padalo, napravio je u svom restoranu kartu maslinovih ulja. I prvi je u ponudu stavio vrhunska maslinova ulja i vrhunska vina Hrvatske, Chiavallona, Zlatana Plenkovića, Miljenka Grgića, Matuška…

Vrhunska maslinova ulja sa svih strana svijeta u ponudi su restorana ‘Ćatovića mlini’

Lazar Ćatović je već godinama i pretplatnik našeg časopisa Maslina, a dok nije bio pretplatnik odlazio ga je kupovati u Dubrovnik.

Dok obilazimo imanje domaćin nam veli kako je bio posadio i 200 maslina i obnovio pet, šest starih, ali maslina hoće sunce, a ovaj kraj je u vječnoj sjeni i nije joj ovdje dobro. U starom kamenom mlinu među debelim stoljetnim zidovima s malim prozorima otkrit ćete tek po fotografijama na zidovima tko je sve ovdje od najpoznatijih svjetskih glumaca, sportaša, političara, velikih faca dolazio. Lazar nikad ne odaje svoje čuvene goste i detalje o tome od njega nećete čuti.

Dok zajedno istražujemo zelenilo i vodu, mostiće i terase propitujem se kako je osmislio ovaj raj, kako su nastali “Ćatovića mlini”.

–​ Započeo sam ovo u ratu, bila je 1994. godina, kaos i ja sam se vratio ovdje u stari mlin đeda Lazara, po kome sam i dobio ime. “Ćatovića mlini” su naše porodično imanje, ništa od ovoga nije kupljeno. Rodio sam se na ovom imanju, živjeli smo tu na katu sve do potresa 1979. godine, kada je otac malo dalje napravio novu kuću u koju smo se preselili. Ovo je ostalo pusto… I to ratno vrijeme je bilo teško, a ja se zatvorim ovdje i počnem čistit, izbacivat stare stvari, dolje je bila stara konoba u kojoj smo držali stvari. Uvijek sam volio ovakve stare ambijente s patinom, kamenom i malo pomalo to sredim i 1994. godine ovdje otvorim konobicu – veli nam Lazar.

Lazar Ćatović u čarobnom ambijentu svojeg restorana

Po struci je inače brodomašinac koji je završio Srednju pomorsku u Kotoru, upisao višu, pa radio na Radio Kotoru volonterski. Kaže: “Kad je došao rat ja batalio sve, a kako sam ja volio konobe počeo sam sebi radit konobu. Tada nije bilo puno restorana ovdje po obali. I ja sam imao sreću što sam počeo tako partizanski, u tom vremenu. Prvih godina sam radio posve sam, i služio samo pršut, sir i slane srdele. A onda se pročulo i počeli dolaziti gosti. Mlad svijet, čuveni glumci iz Beograda… Što sam zarađivao sve sam ulagao u ovo, sređivao, dograđivao i držao se sam pravila: ovdje može samo drvo, kamen i željezo. I eto 2024., dogodine je punih 30 godina da ja ovo radim. U međuvremenu gosti su bili i prinčevi, i predsjednici, i muzičari, i glumci, i svjetski bogataši…

Preko vode su brojni mostići

Koliko je star ovaj kameni mlin i što je mljeo?

–​ Ćatovići su na ovim mlinovima od 1800. godine, dakle već više od 200 godina. A koliko su ovi mlinovi stari? Pokojni don Belan iz crkve svetog Tripuna u Kotoru mi je rekao da je našao u nekim spisima da su u 16. stoljeću benediktinci bili ovdje na mlinima. Ovo je bio mlin za žito, za brašno, a u ovoj obližnjoj drugoj kući, koja je sad ruševina bio je mlin za masline. Inače u mjestu Morinju je zbog vode bilo, kažu, 30-40 mlinova.

Kao i prije pet, šest godina i danas Lazar Ćatović ima zavidan izbor vrhunskih maslinovih ulja iz cijeloga svijeta. Pokazuje nam španjolska, grčka, talijanska, marokanska, francuska, hrvatska ulja. I nudi ih gostima.

– Imam maslinova ulja iz cijelog svijeta, ali ja najviše volim dalmatinska i istarska ulja. Kako je počelo to kad sam prije sedam, osam godina za ovaj svoj restoran bio napravio​ i posebnu kartu maslinovih ulja koja sam nudio gostima? Dođe mi konobar i kaže “gosti vele da vam nije nešto to maslinovo ulje kuće”. I ja odem u Hrvatsku, proberem najbolje od maslinovih ulja, odem u Sloveniju i tamo kupim još talijanska, francuska, španjolska, marokanska, tuniska, grčka, crnogorska od našeg odličnog maslinara Fatmira Sadikua, od svuda. I sve u najmanjim bočicama, da gosti mogu odabrati, uzeti i ponijeti kući ako im ostane od ručka. I nisam stavio velike cijene, koliko su bile u trgovinama toliko su koštala i na mojoj karti ulja.

Ali nije to baš išlo, odjednom više nitko nije imao primjedbe na maslinovo ulje kuće. Više su kupovali naši domaći, naši stari gosti, prijatelji nego stranci. Odjednom im je ulje kuće bilo dobro. I dalje u restoranu imam vrhunska hrvatska, talijanska, španjolska, grčka, crnogorska ulja i ako gost zatraži mi ćemo mu ga donijeti.

Osim vrhunskih maslinovih ulja, u “Ćatovića mlinima” imaju bogme i zavidan izbor ponajboljih vina svijeta od Sassicai​e pa nadalje. A škampi s grila su im izvanredni kao i prije! Prije odlaska enigma koju nisam do kraja dešifrirala: “A koja je zapravo ovo voda što teče? Od kuda toliko vode?”

– Ova mala jezerca oko restorana su ustvari izvori koji su u starim austrijskim kartama ubilježeni kao Ćatovića jaz. To su ustvari slivovi s planine Orjen, kažu da su svi ovi izvori dio tih orjenskih slivova, ovdje iza brda su Konavle. I s jedne i s druge strane mlina svugdje izvire voda, a kolika je voda ovisi o oseki, plimi i dobu godine. Sve ove livade koje vidite okolo su tresetišta i kad su zimi velike vode sve popliva.

A 30 metara niže je more. I zato nama ovdje plivaju cipli, ulaze iz mora, sami dođu do restorana u ove naše vode, oni vole to miješanje slatke i slane vode. Voda je čudo, ona je fascinantna. Priroda je sve dala, samo da mi nešto ne pobrkamo.