Maslačak (Taraxacum officinale) jedna je od biljaka na čiji spomen zasigurno prvo pomislimo na intenzivno žute cvjetove koji u proljeće prekriju livade, travnjake, pašnjake i okućnice, ili pak na bijele pahuljaste kuglice koje sadrže sjeme biljke koje nalikuje na male padobrane, a koje smo svi kao djeca (ali i kao odrasli) otpuhivali.
Ipak, ova biljka, osim što služi kao zlaćani ukras na travnatim tepisima te kao zabavna igra, krije brojne sastojke koji imaju dokazan pozitivan učinak u liječenju brojnih bolesti i stanja, te na taj način djeluju u poboljšanju cjelokupnog ljudskog zdravlja. Livade prepune maslačaka zapravo su zlatne ljekarne...
Iako maslačak potječe iz Europe te zapadne Azije, danas se obično kaže da je to biljka koja je osvojila čitav svijet. Maslačak nije bio poznat starim Grcima i Rimljanima pa se smatra da su ga u jugozapadnu Europu donijeli barbarski narodi. Poznato je da su ga Arapi koristili još u 11. stoljeću, dok je prava ljekovitost maslačka prepoznata tek u 16. stoljeću otkrićem njegovih diuretičkih svojstava, kojima biljka duguje svoju slavu.
Ljekoviti dijelovi maslačka
Smatra se da je cijela biljka maslačka izuzetno zdrava. Korijen maslačka skuplja se tijekom svibnja i lipnja, te u kasnu jesen (u studenom), kada se obično skuplja korijen koji se planira sušiti.
Mlado lišće maslačka bere se u proljeće, kad je najmekše i najukusnije, a njegov pomalo gorak okus čini ga savršenim dodatkom gotovo svakoj salati.
Pupoljci mladog maslačka mogu se kiseliti kao što se kisele kapari. Cvjetovi se koriste za proizvodnju maslačkova sirupa, koji se preporučuje za pročišćavanje sluznice dišnih i probavnih organa, u proizvodnji maslačkova vina, koje se konzumira za snižavanje povišene temperature i stimuliranje rada želuca, gušterače i jetre, za pripravu čajeva, džemova i slično.
Mlado lišće maslačka najčešće se konzumira svježe, dok se listovi ubrani u ljetnim i jesenskim mjesecima obično koriste za pripravu čajeva (svježi ili se suše), a nakon uklanjanja tvrdih vršaka mogu se kuhati kao varivo (poput špinata), s tim da je u tom slučaju preporuka da se skuhaju navečer, ostave u vodi cijelu noć pa se tek sutra pripreme za jelo.
Korijen maslačka se (poput vodopijina) može pržiti i koristiti takav kao nadomjestak za kavu. Korijen biljke koji je odrvenio i iznutra je crn nije pogodan za korištenje.
Najpoznatiji diuretik
Korijenje i lišće maslačka bogato je fruktozom, gorkim sastojcima (seskviterpenskim kiselinama i njihovim esterima), fenolnim spojevima (flavononidima i fenolnim kiselinama), kalijevim solima, kumarinima i sterolima. Osim navedenog, maslačak sadrži velike količine beta-karotena, čak više od mrkve, te jedan i pol puta veće količine željeza nego špinat.
Maslačak je vrlo vrijedan izvor vitamina A, B2, C i D. Inulinska je biljka, što znači da umjesto škroba stvara inulin, čiji udio u biljci varira ovisno o periodu vegetacije, odnosno branja biljke. U proljeće je sadržaj inulina u korijenu vrlo nizak (1-2 posto), dok u jesen količina inulina u biljci doseže i 40 posto.
Smatra se da su upravo gorki sastojci maslačka najzaslužniji za njegova pozitivna biološka svojstva, od kojih je najznačajnije diuretičko djelovanje.
Maslačak je jedan od najpoznatijih prirodnih diuretika, uz peršin, šparogu i celer, odnosno tvari koje potiču eliminaciju vode i soli iz tijela. Diuretici također potiču lučenje kalcija, što za posljedicu može imati slabljenje kostiju, te kalija, čiji manjak može utjecati na normalan rad srca, gubitak teka, zatvor, slabost mišića, gubitak pamćenja i osjećaj dezorijentiranosti i zbunjenosti.
Maslačak je vrlo bogat kalijem (do 5 posto kalijevih soli) te je zbog toga vrlo važna njegova uloga kod konzumacije u nadoknađivanju količine kalija koja se gubi zbog pojačanog mokrenja. Maslačak se stoga koristi za liječenje različitih bolesti mokraćnih putova, stimulira mokrenje u slučaju zadržavanja vode, bubrežnih smetnji, celulita i pretilosti. Osim toga, korijen maslačka ima i blago laksativno djelovanje.
Pozitivan učinak na jetru
Steroli maslačka imaju pozitivan učinak na gušteraču i jetru te potiču izlučivanje žuči, što u konačnici za rezultat ima čišćenje organizma od štetnih tvari. Konzumacija bilo kakvog pripravka maslačka djeluje na probavu na način da pospješuje mehanički rad želuca, stimulira lučenje jetre, gušterače i crijeva, te se stoga preporučuje svima koji su oboljeli od žutice, imaju problema sa slabim radom jetre, kod lijenih crijeva, nadutosti, zatvora, grčeva itd.
Maslačak se koristi i protiv hemoroida, grozničavih stanja, nesanice, glavobolje, osipa, neredovitih menstrualnih ciklusa, pomaže kod alergija, snižava kolesterol, te se preporučuje kao dodatak prehrani trudnicama i ženama u postmenopauzi.
Mliječ koja izlazi iz potrganih stabljika maslačka smatra se učinkovitom u skidanju bradavica s tijela. Dokazano je da pripravci od maslačka utječu na otapanje žučnih kamenaca, međutim, kod ozbiljnih problema sa žuči (začepljenja kanala) potrebno je posavjetovati se s liječnikom prije korištenja nekog od pripravaka koji sadrže maslačak. Ipak, najčešće se kod takvih stanja maslačak ne smije upotrebljavati.
Nije za oboljele od artritisa
Maslačak se koristi i kod izraženih problema s kožom (ekcema, upala i ostalih kožnih bolesti) te za liječenje reumatizma, a novija istraživanja govore i o aktivnosti spojeva iz maslačka u snižavanju razine šećera u krvi, najavljujući potencijalnu mogućnost primjene ove biljke u liječenju šećerne bolesti.
Maslačak se ne preporučuje oboljelima od artritisa te osobama koje piju lijekove za razrjeđivanje krvi, kao i osobama koje uzimaju neku drugu terapiju lijekovima budući da sastojci maslačka mogu omesti apsorpciju i djelovanje pojedinih lijekova.
