Konačno! Šibenska peškarija srebri se ribom, dapače, banci se savijaju od blaga ispalog iz božje torbe. Dobro, uglavnom se riba srebri, osim one koja se crveni; ne od srama, nego zato što je takva sama od sebe. Ako nije koja invazivna vrsta – od ovih furešta što nam mic po mic osvajaju more – onda su te crvene ribe trilje, kokoti i škrpine.
E, baš su škrpine i druge plemenite stanare jadranskoga podmorja, poput kirnji i jastoga, za svakodnevne objede lovili spugvari s otoka Krapnja, ili Krapna, kako kažu otočani.
Jedan od njih, koji je odavno preselio u Šibenik je Igor Tanfara (78). Diplomirani ekonomist, nekadašnji rukovoditelj u šibenskom hotelijerstvu, trgovini i bankarstvu dolazi iz obitelji ronioca. Otac mu, Jerko Tanfara Merikanac prvi je i zasad jedini šototajer ili polombar koji je ronio na američkoj strani Atlantika.
Otac je Igora kao dječaka vodio na vijađe ronjenja na spužve, ili spuge, a za Šibenski hr. govori zašto su za krapljane svi drugi brudeti bili "vlaški".
- Pa, zato što su krapanjski ronioci brudet podlijevali crnim (!) vinom, a u njemu nije bilo pomidora, nego crvene paprike. Kapula, riba, crvena paprika, luk i petrusimen, i ništa više! Ronioci su morali imati vina, hranilo ih je i kripilo i znalo je biti da uzmanjka svega drugog osim vina. Kvasinu je u brudet mećala sirotinja, pa i oni Krapljani slabijeg stanja. Bez obzira na to, drugi brudeti su bili "vlaški" – kazao je Igor Tanfara.