Maslina je u jadranskom priobalju stoljećima čovjekova suputnica. Za lozu i maslinu tu se živjelo, ali i od njih se živjelo. Ne znamo pouzdano porijeklo masline i od kada je u našim krajevima, ali pouzdano znamo da je postojala u stoljećima prije Krista. O tome govore mnogi arheološki nalazi.
Antički tijesak za preradu maslina pronađen na Hvaru ukazuje da se ulje kod nas proizvodilo od davnina. Sigurno je i da je na našem tlu postojala uljara koja ide u krug najstarijih takvih objekata.
Naime na otoku Hvaru pronađeni su ostaci starorimske ville rustice u blizini starogradskog polja (faroske chore), na lokaciji zvanoj Kupinovik. Iako je objekt iz rimskog doba, pretpostavlja se da je podignut na temeljima starogrčke građevine, i da je vjerojatno i u to vrijeme imao istu funkciju.
Po nekim autorima (Ožanić i dr.) Grci su prvi organizirano gajili masline na našoj obali, i to nekoliko stoljeća prije Krista. Već rimski pisci spominju i hvale dalmatinsko ulje, kao što su hvalili i viško vino. Međutim, nije isključeno da se maslina gojila i prije dolaska Grka u Dalmaciju, ali o tome nemamo pouzdanih podataka.
Prilikom arheoloških istraživanja na Hvaru, i to sjeverno od naselja Dol, na lokalitetu Kupinovik, pronađeni su dijelovi tijeska i dva manja bazena.
Na temelju otkrivenih ostataka od maslina znamo da im je namjena bila proizvodnja ulja, a ustvrdio je to naš istaknuti arheolog i akademik dr. M. Zaninović, koji je vodio iskopavanja. Dakle radilo se o uljari koja je trajala od rane do kasne antike.
Već kod prvih istraživanja bili su vidljivi dijelovi tijeska za ulje te kamena greda s uklesanim latinskim natpisom, koja je služila kao okomiti stup tijeska, a pronađena je i podloga mlinskog kamena za masline. Istočno od mlina i tijeska iskopana su dva manja bazena za vodu ili ulje, koji su bili obloženi nepropusnom hidrauličnom žbukom. Na dnu iskopanog bazena bila je udubina okruglog oblika, vjerojatno za skupljanje taloga. Iznad i na dnu bazena nalazila se crna humozna masa s ostacima koštica od maslina, što potvrđuje namjenu tijeska i cijelog kompleksa.
Inače antička uljara nalazila se na rubu polju antičkoga Pharosa (Faroska hora-ager) i sigurno je bila vezana za kulture koje su se na njemu uzgajale.
Naime, kako piše grčki povjesničar sa Sicilije Diodor, u petnaestoj knjizi svoje Univerzalne povijesti (Bibliotheke historike), godine 384./5. god. pr. Kr., doseljenici s otoka Pharosa u Egejskom moru osnovali su na otoku (na mjestu današnjeg Staroga Grada na Hvaru) naselje koje je poslije nazvano Pharos (Faros).
Utvrdivši grad, stanovnici Farosa su se okrenuli gospodarstvu i, kao i u većini grčkih novih naseobina, živjeli su pretežno od poljodjelstva, posebno stoga što je grad bio lociran uz plodno polje.
Kako je to bilo uobičajeno na novoj zemlji, doseljenici su polje raspodijelili na parcele koje su podijelili međusobno. Grčka parcelacija u starogradskom i jelšanskom polju sačuvana je do danas. Riječ je o najbolje sačuvanom antičkom grčkom katastru na Sredozemlju, zbog čega je Faroski ager od 2008. godine 7. hrvatski lokalitet koji se nalazi na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine.
Na temelju prijašnjih saznanja možemo ustvrditi "kako je antički katastar u plodnoj starogradskoj ravnici izvorno grčkog podrijetla i djelo je doseljenih stanovnika antičkog Pharosa, te je po tome i povijesno prva organizirana posjedovna podjela na području naše zemlje".
Jasni dokaz o postojanju antičke zemljišne podjele je i jedan međašni kamen iz starogrčkog doba, pronađen kod Staroga Grada početkom 19. stoljeća, na kojem se može uočiti natpis Zemljište Matija Pitejeva (Oros Mathios Pytheo). To pokazuje da su Grci i Rimljani imali pravi katastar jer nisu samo razdijelili zemlju, već su i obilježavali ime korisnika.
Međutim, mišljenja o tome koja se kultura pretežno uzgajala u faroskoj hori nisu suglasna. Dok neki tvrde da su dominirali nasadi vinove loze, drugi autori drže da su površine bile pretežno pod žitaricama zato što su one bile osnovni proizvod za opstanak zajednice.
Neovisno o tim dilemama temeljem nalaza ostataka maslina u Kupinoviku jedno je nedvojbeno – masline su bile zasađene u Farskom polju. Dakle Farani su proizvodili maslinovo ulje.
Ali, nemamo pouzdanih izvora po kojima bi mogli utvrditi u kojoj su mjeri bile zastupljene masline, koje sorte i koji je bio uzgojni način. Danas su na području tog antičkog polja pretežno nasadi loze, a dominira sorta bogdanuša bijela, no prisutni su i nasadi maslina, posebno na rubnim dijelovima.
Nalazi stare uljare nisu samo značajni za našu povijest već mogu imati važnu ulogu u promociji našeg maslinova ulja, koje se može pohvaliti dugom prošlošću proizvodnje, tradicijom koja seže još u antiku.