knjiga dostupna svimaZaboravljeni stručnjak koji je unaprijedio naše maslinarstvo: ‘Nepametno je kad težak očekuje od masline rod, a nije je ni oklaštrio, ni okopao, ni pridodao gnoja‘

Mnogi stručnjaci u prošlosti dali su veliki doprinos razvoju maslinarstva i izgradili su tvrde temelje na kojima počiva i današnji uzgoj ove naše značajne poljodjelske grane.

Nažalost većina njih je zaboravljena, kao i njihovi radovi vezani za izučavanje uzgoja i zaštitu maslina, iako danas baštinimo njihova saznanja. Jedan od njih je i Marko Vrsalović rodom iz Povlja na otoku Braču, a koji je djelovao krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Vrsalović je pisao članke te održavao tečajeve o maslinarstvu po raznim važnijim mjestima u Dalmaciji. Također je podučavao kako osnovati maslinarsku i opću poljoprivrednu zadrugu.

Na tim tečajevima osposobio je za zadružni rad brojne zanimane maslinare iz raznih mjesta i iz svih staleža, koji su značajno pridonijeli razvoju maslinarstva i uljarstva u Dalmaciji. I sam se 1899. godine zauzeo za osnivanje jedne od prvih uljarskih zadruga u Dalmaciji u njegovu rodnome mjestu Povlja na otoku Braču.

Stručno i razumljivo

Najznačajniji doprinos unaprjeđenju maslinarstva Vrsalović je dao izdavši knjigu "Maslinarstvo i uljarstvo za puk" ("ukrašeno sa 33 slike"). U nestašici literature za poduku puka, bila je ova knjižica pravi "melem za ranu". Stručna, ali i širokim masama razumljiva, ova brošura približila je mnoge težake maslini.

Vrsalović je u izričaju jednostavan i razumljiv, a u sadržaj je unosio puno narodnih misli i mudrosti. Raznim opisima i usporedbama, na njemu svojstven način, objasnio je težaku određene pojave i poučio ga.

Tako Vrsalović u spomenutoj knjizi piše:

"Hoće im se (maslini) brižne njege...Zapusti li on (težak) nju zapusti i ona njega. Ruka ruku mije, a lice obadvije. Nepametno je kad težak očekuje od masline rod, a nije je ni oklaštrio, ni okopao, a kamo li pridodao gladnoj zemlji nužna gnoja. Ciganče bilo uvrtilo u glavu, da uzdrži konja, a da hrane ne dava. Mislilo, da mu njege i hrane i ne treba. Mučilo se, da ga na to privikne. Kad mislilo, da mu je to pošlo za rukom, a onda taman konjče otegnulo kopita. Ne slijedimo, braćo, primjer cigančeta, ako želimo sebi i svojima prava dobra."

Vrsalović je neumorno pisao i za časopis Zadrugar o maslinarstvu i maslinovu ulju. Tako se u članku "Uljarske zadruge" (Zadrugar broj 4, svibanj 1908.) zalaže za podizanje kvalitete maslinovog ulja, te posebno ističe:

"...na žalost i maslinovo ulje kao što i vino, ne prodaje se kod nas po onaku cijenu, kako bi se moglo da prodaje. Uzrok je ovome u neznanju priređivanja ulja. Naše maslinovo ulje, kako ga se većinom priređuje, ne upotrebljava se za začine van Dalmacije... Ovo slabo plaćanje uzrokom je da se u nas masline zapuštaju i neobrađuju, kako bi trebalo, a ovo zapuštanje i neobrađivanje maslina je opet uzrokom, da masline slabo rađaju. I ovako se štetuje na dva kraja: malo se dobiva ulja, a i ono malo, što ga se dobiva, ide u bescjenje. A ovo je, jedno i drugo, velika grehota."

Knjiga Vrsalovića "Maslinarstvo i uljarstvo za puk"

Privatna arhiva Želimira Bašića

Njegov doprinos širenju znanja o pravilnom i suvremenom načinu proizvodnje maslinovog ulja bio je značajan za težake, jer su tada česta defektna ulja bila bolna točka ove poljodjelske grane u Dalmaciji.

Vrsalović čini prve korake u poboljšavanju kvalitete dalmatinskog maslinova ulja, u prvom redu educirajući maslinare preko svojih članaka u Zadrugaru i drugim novinama te putem svojih knjiga.

Biblija zadrugarstva

Vrsalović je također bio i istaknuti teoretičar zadrugarstva, po nekima prvi na ovim prostorima. I o zadrugarstvu je napisao serije članaka u mnogim listovima, osobito u Zadrugaru. U njima se posebno zalagao za zajedništvo i jednakost u zadrugama. Tako u raspravi "Složna braća kuću grade" (Zadrugar broj 1, siječanj 1908.) navodi:

"Ako su braća u puku složna na pravome zadrugarskom temelju, primit će u zadrugu svu dobru, poštenu i radišnu svoju braću. Ako neke osobe neće da u zadrugu prime samo zato, jer su druge vjere ili stranke, onda je dotična zadruga vjerska ili stranačka, a nije zadrugarska u pravome duhu i smislu naprednog i općeg zadrugarstva. Jednostrani pravac i u našem zadrugarskom pokretu ne može da urodi dobrim plodom, ne može imati opći uspjeh za pojedinca i za skupnu majku - našu domovinu…Nužno je da pokretači i osnivači naših zadruga imaju na pameti onu našu zlatnu: "Složna braća kuću grade, a nesložna je razvale," i da se po njoj vladaju."

Godine 1902. tiskao je u vlastitoj nakladi knjigu "Zadruga, njihova srestva, moć i svrha - za puk" ne gledajući ekonomski interes, pa joj je odredio vrlo nisku cijenu.

"Da bude na dohvatu naročito puku, kome je u prvom redu namijenjena te se najveći dio zanimanicima i darovala", pisao je sam Vrsalović o knjizi koja se danas smatra „Biblijom zadrugarstva“.